Svjetski poznatoga talijanskog pisca, filozofa i povjesničara religija  Elémirea Zollu prvi put hrvatskoj javnosti predstavljamo kroz njegovo osebujno djelo Silazak u Had i uskrsnuće.

Premda je Zolla napisao niz vrlo značajnih djela u domeni intelektualne i kulturne povijesti, kao i u nas slabo poznate povijesti ezoterije i misticizma (Le origini del trascendentalismo, I mistici dell’Occidente, Che cos’è la tradizione?, L’esotismo nelle letterature moderne, Le potenze dell’anima: morfologia dello spirito nella storia della cultura, anatomia dell’uomo spirituale), mi smo za upoznavanje s ovim vrlo utjecajnim, a u nas gotovo nepoznatim piscem, odabrali Silazak u Had i uskrsnuće jer ono predstavlja svojevrstan sukus njegovih filozofskih i religijskih preokupacija. Prvenstveno, ovo se djelo bavi našim zajedničkim, duhovnim, arhetipskim korijenima prisutnima i u istočnim i u zapadnim kulturnim krugovima. U pet tematskih ogleda Zolla znalački opisuje sve važnije metafizičke sastavnice ljudskog iskustva, od kojih je najbitnija katabaza i anastaza, misterij odlaska u zagrobni svijet (silazak u Had) i povratka u svijet živih (uskrsnuće), i to na primjerima različitih povijesno-civilizacijskih tradicija. Tako, primjerice, u poglavlju Katabaza i anastaza propitkuje za nas, suvremene ljude, izgubljeno značenje drevnih inicijacija kao paradigme ljudskog postojanja; čovjek se neminovno mora suočavati sa svim dubinama vlastitih tmina, kako bi nakon mnogih kušnji naposljetku dosegao svjetlost vlastitog bića i kako bi se zapravo vratio u svijet istinski živih.

Ne nalazeći u suvremenom, radikalno desakraliziranom svijetu primjereno nadahnuće, Zolla je prizvao u pomoć slijed misterijskih tradicija, koje u sebi kriju skriveno blago. A to skriveno blago nalazi se posvuda u izgubljenim dubinama vremena, pa čak i u trezorima vojničkih inicijacija; zato što su inicijacije, one nas ne upućuju samo u tehnike ratničkih snalaženja u oduvijek okrutnom svijetu rata, već prvenstveno u misterij smrti. „Kako preobraziti dječarce u ponosne, samozatajne lovce ili vojničine? Kako ih otrgnuti od neodoljivoga nagona koji ih, pod svaku cijenu, prisiljava na preživljavanje?“ Već na samome početku knjige Zolla kroz ova pitanja otvara dominantno religioznu misao usko vezanu uz zagonetku smrti, koja će naknadno poprimiti mnoge boje i nijanse: mnoge vojnike zasigurno čeka posjet Hadu, pa ih za to treba posebno pripremiti. Ili, bolje rečeno, preobraziti, tako da ne budu više oni stari, slabostima i prolaznostima uvjetovani krhki ljudi. Međutim, put do takve preobrazbe nije ni ravan ni lak: upravo se u njemu ogleda čitav, za nas uvelike zaboravljen, inicijacijski sustav, čije krhotine vidimo na različitim prostorima i u različitim vremenima. Samu neminovnost istinske preobrazbe, kao paradigmu, Zolla također opaža u mnogim religioznim tradicijama: od šamanističke, židovske, keltske pa sve do kršćanskog svijeta. U svem tom ponekad i nepreglednom mnoštvu kulturnih imaginarija okupljena su raznorodna povijesna iskustva susreta s misterijem zagrobnog života i iluzornom prirodom vidljivog svijeta: dostignuća egipatske magije i njezin utjecaj na grčko-rimsku tradiciju, gnostička predaja u ranokršćanskom dobu, drevna perzijska mudrost, taoistička bogata iskustva, baš kao i arturijanski ciklus potrage za Graalom, koji se, između ostalog, veže i uz mističnu ulogu monarha… Susrećemo i Isusov lik, ne baš uvijek u ortodoksnom kontekstu. Naravno, tu se pridružuju i najbolje alkemijske i kabalističke tradicije. Nevjerojatno je zapravo s koliko se paralela potvrđuje Zollina erudicija: gotovo da nema idejnog krajobraza kojeg se nije dotaknuo u svojim kratkim i zgusnutim esejima.

Ali, velike teme i pitanja smrti i uskrsnuća koja Zolla ponovno otvara ostaju uvijek ista, premda odgovori mogu biti različiti, pa čak i nasuprotni. Vjerojatno najveći Zollin obol našim suvremenicima koji tragaju za nepoznatim predjelima duhovnosti jest Arijadnina nit: samo ona može zaista pomoći modernom Tezeju da se izbavi iz labirinta iluzornosti. Istražujući dubine drevnih univerzuma i drevnih znanosti, mi zapravo gledamo prema naprijed; da bismo zaista krenuli prema budućnosti, moramo gledati u prošlost.

***

Naša kulturna i znanstvena javnost upoznata je s doprinosom Mircea Eliadea ovim i sličnim temama, koje su kod nas uvijek deficitarne; kada cijenjeni čitatelj pročita ovu knjigu kao svojevrstan uvod u Zollino djelo, zacijelo će primijetiti kako je riječ o daljnjem produbljivanju Eliadeovih tema, ali na jedan drugačiji način i uz korištenje drugačijih pristupa. Neki drugi namjernik pokušat će, već na prvi pogled, usporediti Zollu s osebujnim i u ovim područjima iznimno utjecajnim Renéom Guénonom; neće biti sasvim u krivu, ali niti sasvim u pravu.

Poznato je Zollino druženje s vrhunskim umovima XX. stoljeća, čija je životna misija bila ponovno otkrivanje izgubljene duhovnosti: surađivao je s Mirceom Eliadeom, Ioanom Petruom Culianuom, Thomasom Mannom, Jorgeom Louisom Borgesom, Henryjem Corbinom, Guidom Ceronettijem, Albertom Moraviom i mnogim drugima.

Dakle, dodirnih točaka je mnogo, a ovakvih djela u nas malo. Upravo iz svih ovih razloga držimo kako je jako važno da na pozornicu naše, u ovim stvarima vrlo oskudne, kulturne scene napokon posve zasluženo stupi i Elémire Zolla, iznimno originalan filozof.

Petar Bujas