Bronisław Geremek
SVIJET “PROSJAČKE OPERE”

Svijet „prosjačke opere“. Prikaz skitnica i sirotinje u europskim književnostima XV-XVII. stoljeća

„Zanimanje književnosti za likove siromaha i okruženje iz kojega su proizašli davnog je porijekla i kroz povijest se opetovano potvrđivalo. Geneza te pojave izgleda složena i ne podliježe jednostranim interpretacijama. U raznim razdobljima prije svega su se zbivale promjene u temeljnoj funkciji koju je imala slika siromaha, mijenjao se sustav vrijednosti u kojem je tavorila, mijenjalo se i etičko i estetičko vrednovanje samog lika siromaha. Ubožnik je mogao biti predmet prezira ili divljenja, mogao je biti nosilac uznositosti ili niskosti, mogao je buditi suosjećanje ili porugu. Kao lik iz određene društvene sredine, siromah postaje sredstvo ukazivanja pozitivnih vrijednosti junaka koji je u prvome planu, oličenje hirova sudbine, ali i pobornik načelnih ideja i viših istina; lišen materijalnih sveza i bremena posjedovanja, pronosi općeprihvaćene istine o ljudskome postojanju. Uz to je i predstavnik glasova i pogleda “od dolje”, društvenoga dna, pučke svijesti i kulture.

***

U tim raznim situacijama slika siromaha i njegova sociološka tipologija podlijegali su promjenama. Jednom je bila riječ o poniznome prosjaku koji u odricanju nalazi moralnu zadovoljštinu, drugi puta o filozofu koji u neimaštini nalazi prigodu za neovisno promišljanje. Ponekad je bila riječ o siromahu, žrtvi društvenih odnosa koji se iz nužde bavio nečasnim djelima; na ovome mjestu valja naglasiti jezičnu podudarnost izraza siromah i sirotan. Naposljetku se pojavljuje lupež – onaj koji krši zakon i bježi od represivnoga aparata – dakle skitnica, lopov, razbojnik.“

Bronisław Geremek (1932-2008), povjesničar, političar i profesor humanističkih znanosti, ubraja se među najveće intelektualne umove poljske humanističke misli 20. stoljeća. Kao posljedica dugogodišnjega proučavanja svjetskih arhiva, nacionalnih biblioteka, policijskih dosjea i privatnih izvora, krajem osamdesetih godina u Poljskoj su se pojavile knjige koje su obilježile njegov povjesničarski rad: Marginalci u srednjovjekovnome Parizu (Ludzie marginesu w średniowiecznym Paryżu. XIV–XV wiek), Svakodnevni život u Parizu u doba Françoisa Villona (Życie codzienne w Paryżu Franciszka Villona), Svijet „prosjačke opere“. Prikaz skitnica i sirotinje u europskim književnostima XV-XVII. stoljeća (Świat „opery żebraczej”. Obraz włóczęgów i nędzarzy w literaturach europejskich XV–XVII wieku) te Samilost i vješala. Povijest siromaštva i milosrđa (Litość i szubienica. Dzieje nędzy i miłosierdzia). Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada za svoj znanstveni rad.